Uberom po svijetu: Umjetnica pokrenula organizaciju u kojoj će stvarati starije osobe, djeca, osobe s invaliditetom, imigranti…

Vesna Mačković rado je viđena gošća diljem svijeta, a njeni radovi oduševili su i slavnog Roberta Wilsona. Jedino u Hrvatskoj Vesna ne uspijeva dobiti adekvatnu potporu za svoj umjetnički rad. Zato je sama krenula u potragu za podrškom.

Vesna Mačković multidisciplinarna je umjetnica iz Siska koja svoju umjetnost  stvara u Zagrebu i diljem svijeta. Istovremeno, Vesna Mačković je nepokolebljiva u želji da u umjetnost integrira ne samo ljude nego i ideje koje su iz nje iz nekog razloga izopćeni.  

Već kad je prvi put primila bojice u ruke i otpjevala prvu pjesmicu, shvatila je da se želi baviti umjetnošću. No, onda je u srednjoj školi otkrila strast za matematiku, a u konačnici, zbog nepristupačnosti fakulteta u Zagrebu, završila je ekonomiju. Imala je vlastitu tvrtku koja se bavila izradom multimedije i svoj financijski portal. Sve je, zapravo, sasvim dobro funkcioniralo za Vesnu dok nije došla globalna  financijska kriza 2008.

– Svi moji projekti su se preko noći ugasili, ali sam uskoro shvatila da ne moram živjeti ‘po špranci’, priča Vesna. Dvije godine bez posla nagnale su ju da nekako ispuni slobodno vrijeme što ju je vratilo na prvi korak – umjetnost. Krenula je na sate slikanja u Sisku kod akademskog slikara Stjepka Rupčića i shvatila da se ne želi vratiti starom životu. Upisala je Filozofski fakultet i istovremeno slušala izborne predmete na Dramskoj i Likovnoj akademiji. Danas se bavi pisanjem, plesom, režiranjem, glumom, eksperimentira sa zvukom i radiofonijom… Njene predstave “Intenziteti”, “Pod staklenim zvonom”, video performans “Pozdrav”  i još mnogi drugi doveli su ju do rezidencije kod velikog Roberta Wilsona, jednog od najeminentnijih umjetnika suvremenog svijeta. Wilson ju je izabrao među 800 kandidata i podigao joj repliku hale Željezare Sisak – na 200 kvadrata, s pet metara visine – usred Long Islanda da izvede svoj performans “Pozdrav” koji je originalno snimila s našom nagrađivanom video umjetnicom Anom Opalić u Željezari Sisak. Osim New Yorka, nastupala je u Brazilu, Kazahstanu, Rusiji, gdje je imala slobodne ruke i potpunu umjetničku slobodu. Nešto što na žalost, u Hrvatskoj nije moguće. Od Ministarstva kulture i Gradova Zagreba i Siska prima financijsku potporu, no nedovoljnu da ostvari sve svoje ideje. Zato je ljetos osnovala ARKTIK – Institut za budućnost, organizaciju fokusiranu na društvo, globalno i lokalno bitne teme, koja će u svoj rad integrirati ljude iz različitih krugova kojih se te teme tiču. Ideja joj je, dakle, da djeca, stariji, manjine, osobe s invaliditetom, imigranti…sudjeluju u izvedbama.

– ARKTIK je nastao iz ljutnje i prkosa. Umjetnost je nešto što jako želim raditi, znam da mogu i imam ljude s kojima to mogu odlično odraditi, no za neki jači razvoj i uključivanje većeg broja ljudi u naš rad, nemamo financije. Shvatila sam da, ako želim više, moram se prestati oslanjati na državni proračun te da nije u redu očekivati da se moji radovi u stopostotnom iznosu financiraju novcem poreznih obveznika. Zato sad tražimo podršku korporativnog sektora i prvi se u tom smislu odazvao Uber, objašnjava Vesna. Za početak će ARKTIK djelovati na razini Hrvatske, no cilj je da jednog dana postane svjetska organizacija. S obzirom da se teško kreće zbog problema s kostima, u svim umjetničkim avanturama Vesni je vjerni suputnik bio Uber koji ju je kao partner odlučio podržati i u radu Instituta za budućnost. Uber će članovima organizacije u narednom razdoblju omogućiti korištenje svojih usluga.

– Uber koristim od prvog dana kad je došao u Hrvatsku. Na žalost je ZET-ova potpora prijevozom osobama s invaliditetom ograničena jer voze samo osobe u kolicima. Nema podrške za osobe s drugim poteškoćama koji su također stopostotni invalidi i ne mogu u bus i tramvaj. Uber je došao s prihvatljivim cijenama što mi je financijski puno pomoglo, i ima  aplikaciju na kojoj korisnici mogu vidjeti gdje im se vozač nalazi ili ga kontaktirati. Meni je jako teško dugo stajati, a uz ovu aplikaciju znam koliko točno mogu ostati sjediti u kući dok vozač ne dođe, priča Vesna i dodaje da Uber koristi u svim zemljama koje posjeti. Aplikacija je ista diljem svijeta i uz nju ne mora razmišljati o plaćanju u stranim valutama, niti se brinuti oko nepoznavanja jezika.

– Uberom sam se vozila u Moskvi, Kazahstanu, New Yoku, Rio de Janeiru, Sao Paulu i Sankt-Peterburgu. Vozači su uvijek bili ljubazni i rado nam stali gdje god smo htjeli. Kad ste u Brazilu, naravno da ne želite samo projuriti autocestom. A mi Hrvati smo njima svima jako egzotični. Naravno da ne znaju hrvatski, no kad im kažete ‘Croatia’, uvijek odgovaraju s ‘Luka Modric’, ali im je i jako zanimljivo da ona u njihovu zemlju dolazi zbog kazališta, smije se Vesna i dodaje da je s vozačima koji su je vozili preko Ubera uvijek imala pozitivno iskustvo u svakoj zemlji koju je posjetila.

– Uvijek su spremni pridržati mi torbu i pomoći da izađem iz auta. Ljubazni su i nenametljivi. Kamo god da idem, uvijek koristim Uber, priča Vesna. Uberova podrška u radu ARKTIK-a iznimno joj je bitna jer joj je kao umjetnici važno pratiti rad kolega i različite vrste umjetnosti.

– Zahvaljujući Uberu, moći ćemo ležerno pratiti umjetničke događaje u Zagrebu, a možda čak i dalje. Nećemo više biti opterećeni time idemo li na predstavu koja će nas koštati ulaznicu plus prijevoz. Ovo je za nas veliko financijsko rasterećenje. Korporativni sektor u Hrvatskoj nije osvješten o tome da, osim nogometa, vrijedi ulagati i u umjetnost i znanost. Uber je iskričavi pozitivni primjer te se nadam da će ga i drugi slijediti, zaključuje Vesna. Jasno joj je da su ljudi uvijek skeptični u pridruživanju u organizacije koje okreću neki novi list, no neuspjeha se ne boji.

– Nemam što izgubiti. Natrag uvijek mogu, zaključuje.